
Nepodnosljiv miris koji ostavljaju putnici nije samo trenutan.Taj miris ulazi i napada materijal od koga su ta prevozna sredstva napravljena.Ulazi duboko u njih i nikada se ne menja, samo moze da postane gori.Ako vec sve smrdi, zasto ne prave vozove od materijala koji ne smrdi...
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.
ma imaš pravo, i ja se užasavam nekih autobusa (neki prevoznici redovito imaju užasno smrdljive autobuse)
Autenticni miris u svim gradskim, mesnim i ko zna kojim jos prevozima u nasoj zemlji, jedan od nacina na koji se prevoz u Srbiji trudi da ostane u secanju svojim korisnicima. Ovisnost se moze pojaviti ukoliko nemate dovoljno para da platite kartu privatnom prevozniku ili imati sopstveni auto.
Kada odete napolje i opici vas nostalgija u podzemnoj ... negde, moze se desiti da se setite ovog karakteristicnog mirisa koji kada se jednom oseti ne zaboravlja se tako jednostavno.
"Molimo putnike da ne strvolje po vozu!" - glas mašinovođe sa razglasa u ultra-mega- giga modernom "plavom" vozu na relaciji Beograd- Prijepolje (početak 90-ih):))))