
Jedna od onih stvari koje mnogo ljudi radi, a da nisu ni svjesni da to i ostali rade. Poznata situacija, čekaš bus/trolu/tramvaj, napadao je snijeg, pomalo te hvata dosada i glava zajedno sa pogledom počinje da ti pada prema dole, prema tvojim čizmama. Nakon nekog vremena, počinješ unutrašnjom stranom čizme da prebireš i grebeš po poluistopljenjom utabanom snijegu, i praviš malo brdašce. Upadas u blagi trans, misli idu svojim putem, ne vidiš ništa drugo oko sebe. Polako uključiš i drugu nogu u proces, a brdašce snijega postaje sve veće i veće. Na kraju kada je brdašce odgovarajuće veličine, staneš na njega tako da ti ostane pravilan i čist otisak đona, a zatim to sve razušiš i počinješ sve ispočetka, sve tako dok ne dođe sredstvo prevoza i vrati te iz stanja nirvane...
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.