
Jedna od onih stvari koje mnogo ljudi radi, a da nisu ni svjesni da to i ostali rade. Poznata situacija, čekaš bus/trolu/tramvaj, napadao je snijeg, pomalo te hvata dosada i glava zajedno sa pogledom počinje da ti pada prema dole, prema tvojim čizmama. Nakon nekog vremena, počinješ unutrašnjom stranom čizme da prebireš i grebeš po poluistopljenjom utabanom snijegu, i praviš malo brdašce. Upadas u blagi trans, misli idu svojim putem, ne vidiš ništa drugo oko sebe. Polako uključiš i drugu nogu u proces, a brdašce snijega postaje sve veće i veće. Na kraju kada je brdašce odgovarajuće veličine, staneš na njega tako da ti ostane pravilan i čist otisak đona, a zatim to sve razušiš i počinješ sve ispočetka, sve tako dok ne dođe sredstvo prevoza i vrati te iz stanja nirvane...
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.