
Шортс који је некад био једини могућ за видети и купити. Некада су спортисти, пре свих кошаркаши и фудбалери до неких 80-их година фурали овај тип шортса( сетимо се само Киће и Моке, рецимо, или Вујовића, или НБА играча), а касније се код појединих ликова у средњој рецимо, могао видети на школском, извучен негде из нафталина, и ти ликови би обавезно били предмет зајебавања. Ко је волео да да више кинте за такво срање од гаћа куповао је "Адидас", остали су углавном имали тада домаћу марку "Yassa" из Сарајева.
Ona osoba u društvu koja nikada nema pare, i svojim ":treptrepšmrcšmrc: jasamjadan" stavom vam budi onaj bespotrebni, ničim izazvan osećaj krivice. Ona stalno priča o svojoj nemaštini, da to znaju i ptice na grani. U gradu uvek cevči jedno piće satima, a onda naručuje vodu. Pare vam daje u metalu, isključivo. Uvek pozajmljuje, i to za gluposti, tetovaže, poliranje zuba, manikir, pedikir. Sa njom nije problem u nemaštini, već je problem što to stalno potencira. I zavidna je u svemu, ne samo u materijalnim stvarima.
- Jao, kupila si farmerke, i ja bih, ali nemam pare, zato nosim ove iscepane.
- Baš mi je drago što je otkazan koncert, jer se meni išlo, a nisam imala pare za kartu.
- Pa, i nisi nešto smršala.
Poveći sendvič od **50** dinara u obližnjoj pekari sa **tri** kruga salame.
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.