
Ona osoba u društvu koja nikada nema pare, i svojim ":treptrepšmrcšmrc: jasamjadan" stavom vam budi onaj bespotrebni, ničim izazvan osećaj krivice. Ona stalno priča o svojoj nemaštini, da to znaju i ptice na grani. U gradu uvek cevči jedno piće satima, a onda naručuje vodu. Pare vam daje u metalu, isključivo. Uvek pozajmljuje, i to za gluposti, tetovaže, poliranje zuba, manikir, pedikir. Sa njom nije problem u nemaštini, već je problem što to stalno potencira. I zavidna je u svemu, ne samo u materijalnim stvarima.
- Jao, kupila si farmerke, i ja bih, ali nemam pare, zato nosim ove iscepane.
- Baš mi je drago što je otkazan koncert, jer se meni išlo, a nisam imala pare za kartu.
- Pa, i nisi nešto smršala.
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.
znamih na hiljade +
opsedaju planetuuu :D hvala :)