Prijava
  1.    

    Socijalistički direktor

    Vrsta koja još nije izumrla na ovim prostorima jer se lako adaptira na svaku političku klimu.
    Prepoznatljiv po zalizanoj frizuri koju češlja na levo. Uvek u beloj košulji, crnoj ili crvenoj kravati i odelu "Prvi Maj Pirot". Naočari su neizbežni rekvizit u njegovom poslu, to dokazuje da su njegove oči videle više papira, predmeta i ostalog materijala nego bilo koji drugi stručnjak iz Evrope. Ima brkove koji su mu ostali iz JNA, pa ih zbog uspomene na stare dane ne želi menjati a i poštuje moć navika, zato danas i ima tri stana, vikendicu i kuću na selu. Voli rakiju al' kada su partneri oko njega obavezno se cepa viski ili vinjak, za njega je to isto, smatra da to đubre valjda ide sa foteljom pa ga više pije radi reda nego što voli. Poslovni ručkovi i večere obično kreću sa belom čorbom ili supom sa domaćim rezancima, vođen parolom: "Kupuj domaće platiće narod", a završava se uz leskovački voz, jagnjeće ili svinjsko pečenje. Pevačica je tu obavezna, ona mora da ga baci u sevdah i da ga podseti na stara vremena kada je iz opanaka ušao u cipele za broj manje i kako mu to tada nije smetalo.
    Porodičan je čovek, sin mu je fudbaler ili večiti student, ćerka manekenka, svira klavir i mašta da ode u Ameriku. Ženu je upoznao na radnoj akciji, tamo je stekao zvanje komandira a ona je u tom trenutku polagala za krojačicu. Ona i dan danas šije al' kobas njegovom kolegi direktoru neke druge firme gde sada kao starija sekretarica čeka da ode u penziju. Sve on to zna, koliko je on samo sekretarica prebacio preko svog radnog stola a poslovna putovanja, smotre i sabori neće ni da računa. Čak i dan danas on ima jednu stariju pevačicu iz malo uglednije kafane, nije da je trsi, prošlo je to vreme za njega, sada voli samo da je gleda i mazi kao kad je bio tinejdžer.
    Uskoro treba da ide u penziju, jedan stan će dati sinu, drugi ćerki a treći ženi. Konačno će otići u selo i vratiti se u opanke, jedva čeka da se to desi, pa kad sedne u svog Yuga ima sve da pršti. Suze mu krenu na oči kad se seti očeve pecare i dedinih šljivika. Još kad bi Dobrila bila živa, njegova prva ljubav, život bi za njega počeo iz početka.