
U feudalnom Japanu, vojskovožđa koji je ponekad imao vlast i veću od cara. Kod nas tajkun nad tajkunima. Neki tajkun je ubijen, zato što mu je šogun poručio ubistvo. Država grca u dugovima, ali šogunu njegovo. Insajder, i druga crna hronika se pišu po njegovom scenariju. Mišković malo dete za njega. Identitet mu je večito nepoznat, hara iz senke i veliki je vernik, i verski motivi su mu prisutni u svakodnevnom životu. Na lično insistiranje šogun je izostavljen iz filma , "Vidimo se u čitulji" . Kristijan Golubović mu trči po burek i novine. Letuje po destinacijama, za koju retko koja turistička agencija zna da postoje, a zimuje kad mu se skija (danas sutra -nije bitno). On je u svim sferama života pa i fudbalu.....Cleo prešo u Partizan, pa Stojković, pa Ronaldo u Real....(svaka slučajnost ja apsurdna).
Šogun je furo najbolje pičke, još dok su one bile u fazi razvoja. Vozio modele automobila, koji nisu još ni po sajmovima predstavljeni.
Ne može se tek tako postati šogun, to se nasleđuje, ili se napreduje u hijerarhijskoj strukturi, ili kako to pravi šoguni rade, smaknu onog glavnog.
Niko nikad nije video šoguna, al je on video sve i o svemu obavešten.
Razmišljao je više puta da preuzme vlast, ali bi mu onda, kao i svakom super heroju, identitet bio otkriven.....
Šta ćeš da budeš kad porasteš?
Šogun!
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.