
Omogućavaju daleko veće redove u kladionicama, jer:
1) igrač napiše koju od tih igara oće da igra, a dok dođe na red zaboravi, jedino se nada da će radnica da provali sa onog papirčeta šta je teo;
2) radnica nikad iz prve ne pogodi šta oćeš da igraš i pored šifre koju si ispisao;
3) A live bet, koji je prvi put kod nas je posebna priča...
Dođeš na red, i buljiš u tiket, vidiš oznaku "DKKG <", nije ti jasno, al ajde daš papir.
Radnica: "Šta ti je ovo? Posed lopte ili korneri u drugom poluvremenu?"
Igrač: "E pojma nemam, kucaj šta oćeš".
Igrač iza tebe: "Ej bre, aj požuri momak, treba da uplatim live da Severna Koreja da prvi gol u drugom poluvremenu!"
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.