
Međ' nama Srbima, jedini predmet koji je logično izgubiti ili zaturiti. Sve ostalo potpada u domen onostranih misterija iz Trećeg jebenog Oka i neizostavno uključuje kršćenje, prizivanje Svevišnjeg ali i psovanje istog.
- Baba, jes' videla negde onu moju plavu kutiju što uvek držim ispod kreveta i ne dam nikome?
- Pobogu, ćero, kako da je vidim kad je nikom ne daš?! Možda si je zaturila negde...
- Joj, baba, pa nije kutija špenadla da se zaturi negde! Ma, zaboravi, tražiću sama...
- Traži, traži, ćero...( Znam ja šta je dildo, bre, nisam tol'ko matora... )
---------------------------------------------------------------------------------------------------
- Zdravo, draga!
- Zdravo, dragi. 'Ajde, perite ruke obojica, ručak je na stolu...
- Koja obojica, bre?
- Pa, zar nisi iš'o u školu da pokupiš maloga?!
- Jesam, jesam...
- I? Gde je on?
- Tu negde, valjda. Izgubi se, šta li...
- Aman, nije dete špenadla pa da se izgubi samo od sebe, jebem mu oca! :njuš, njuš: Ček', ček...Dođi 'vamo, idiote! Je li...Jes' ti opet svrać'o u kafanu, a?!
- Možda...
- Joooj, brzo trči tamo, nesrećo p'jana, opet si zaboravio dete za šankom, propiće se a da još ni Drugi razred završio nije!
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.