
Ruka kojom držite manje parče torte, ili nečeg drugog, za šta ste otišli u kuhunju da uzmete sebi, ali ste silom prilika morali da spremite za još nekog ukućana koji vam je to zatražio kad vas je spazio da na brzinu sečete sebi tortu. ( "aj iseci i meni kad već sečeš za sebe" )
Dakle, kada konačno isečete dva parčeta, primećujete da nisu iste veličine( nikad nisu ), a vi naravno želite veće parče. Zatim procenjujete poziciju ukućana kome treba da date tortu, i prema njemu se organizujete u koju ruku ćete da stavite manje parče.
Stižete do njega ili nje, i, kao da vas ne zanima, pružate obe tacne ka njemu izgovarajući: "izaberi koje 'oćeš, meni je sve jedno" dok u međuvremenu, spoljnom rukom, dakle bliže njemu ili njoj, gurate pod nos tacnu sa manjim parčetom, a pritom svoje golemo parče zaštitnički povlatčite dalje od njega/nje, maltene primoravajući ga da uzme manje parče.
Ovim uspešno završavate misiju, sa višestrukim dobitkom. Otklanjate sebi grižu savesti jer ste ipak dali izbor toj osobi, a pritom ste prigrabili za sebe veće parče i nadoknadili to što ste morali da sečete duplo.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.