
Glavna scena i kulminacija svakog dobrog filma. Prethodi joj poduzi govor glavnog lika autsajdera koji u par minuta monologa tera suze na ochi i menja pogled na svet svih oko njega.
Nakon sto zavrsi govor, usledi pauza od par sekundi, a onda, obicno dotadasnji glavni negativac u filmu krece sporo da tapse sam, da bi mu se i ostali stidljivo prikljucivali dok sve ne eruptira u orgazmichni kolektivni aplauz, sve sa pesmom, zvalavljenjem i gadjanjem tortama.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Dobro si se setio ovog :D +