
Jedan od krajnjih oblika intelektualnog debilizma. Čitanje da bi se reklo da se nešto pročitalo, obično ruski klasici jer su tako ogromni i ko će da se smara sa time šta je Dostojevski rekao i zašto je uopšte napisao knjigu od petsto strana. Većinom to rade ljudi koji se dive Alhemičaru a u isto vreme shvataju da je to nebulozna knjiga puna proseravanja ali ipak ne bi hteli da ispadnu glupi u društvu. Najveća vrlina mediokritetnih kvazi intelektualaca koji vole da se hvale kvantitetom pročitanog materijala kao da se radi o uputstvu za upotrebu Slobodinog bojlera a ne o delima najboljih pisaca.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Овде +, сам да напоменем да је Ахемичар једно просечно говно које су уздигли до невиђених висина.