
Jedan od krajnjih oblika intelektualnog debilizma. Čitanje da bi se reklo da se nešto pročitalo, obično ruski klasici jer su tako ogromni i ko će da se smara sa time šta je Dostojevski rekao i zašto je uopšte napisao knjigu od petsto strana. Većinom to rade ljudi koji se dive Alhemičaru a u isto vreme shvataju da je to nebulozna knjiga puna proseravanja ali ipak ne bi hteli da ispadnu glupi u društvu. Najveća vrlina mediokritetnih kvazi intelektualaca koji vole da se hvale kvantitetom pročitanog materijala kao da se radi o uputstvu za upotrebu Slobodinog bojlera a ne o delima najboljih pisaca.
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.
Овде +, сам да напоменем да је Ахемичар једно просечно говно које су уздигли до невиђених висина.