Jedan od krajnjih oblika intelektualnog debilizma. Čitanje da bi se reklo da se nešto pročitalo, obično ruski klasici jer su tako ogromni i ko će da se smara sa time šta je Dostojevski rekao i zašto je uopšte napisao knjigu od petsto strana. Većinom to rade ljudi koji se dive Alhemičaru a u isto vreme shvataju da je to nebulozna knjiga puna proseravanja ali ipak ne bi hteli da ispadnu glupi u društvu. Najveća vrlina mediokritetnih kvazi intelektualaca koji vole da se hvale kvantitetom pročitanog materijala kao da se radi o uputstvu za upotrebu Slobodinog bojlera a ne o delima najboljih pisaca.
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.
Овде +, сам да напоменем да је Ахемичар једно просечно говно које су уздигли до невиђених висина.