Realno, 90 posto današnje muzike. Sve što je neki kurčevi contemporary RNB, pomešano sa hip-hopom i densom. Sve liči jedno na drugo, čast izuzecima. Nikada nisam pravio neku razliku između pesama ovog, ako može tako da se kaže, žanra. Da budemo iskreni, likovi koji izvode ovu kobajagi muziku su samo američke verzije Džale Brata i Bube Korelija.
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.
Ranije bi plaćali porez za šund a danas čak imaju privilegiju da to smeće od moždano-digestivnog materijala nazivaju muzikom.