
Ako je srpska vlast muz siledzija, onda smo mi svi uboga, prosta zena koja trpi svakodnevni maltretman i svaku modricu i hematom krije od svih jer pobogu „sta ce drugi reci“, „sramota“ „bolje da ćutim, bar imam da jedem“. Nismo mi nikakav narod kojima je inat nacionalni simbol vec gomila picketina koja ne sme da zucne pred nasilnikom iz sopstvenih redova. Zasto bi intelektualna elita drzave, taj skaredni fiktivni entitet, bila sta uradila protiv vlasti kad im je i ovako lepo? Sto bi profesori rizikovali svoje akademske pozicije kad mogu lepo da zazmure na oba oka i da kazu da su radovi Malog, Sline i ostalih smradova autenticna dela ranga Gausa ili Gotfrida Lajbnica.
Btw, ovo mi je prva definicija.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Bravo Cvele
Nikad se u defki ne kaže koja je po redu.