
Sa mestom gde si rođen. Sa svojim nadimkom, pa se više i ne odazivaš kad te nazovu pravim imenom. Sa novim gradom. Sa pesmom, sa knjigom, dragom osobom. Sroditi se sa srećom, ali i sa tugom. Sa novim poslom, sa svojim životom i ulogom koju igraš u njemu. Sa ljudima i stvarima koje su ti drage, bliske, kao da su ti rod rođeni. Najbolji prijatelji. One koje poznaješ u dušu.
- Jel bre Cile, što ne prodaš taj krš od kola, već 20 godina ga voziš. A imaš pare, fala bogu, možeš da kupiš nova kad hoćeš.
- Eto vidiš, ne mogu. Srodio sam se sa njima, kao da su mi rod rođeni. Ne bih ih menjao ni za koje pare. Pa bre , znam ih kako dišu!
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
Moze da prodje
jbg Cile kupio japanca
Дао сам плус; неприхватљиво је да се и на почетку "дефиниције" не понови "наслов". Некако лепше изгледа, а и премоштава се "степеник". Ипак није ово мала збирка песама, него дефиниција. Моје скромно мишљењење; Ваше је да ли ће те га прихватити или не.
Prihvatljivo mi je da na početku i u daljem toku nema naslova. Deluje mi da je napisano u jednom dahu.