Sa mestom gde si rođen. Sa svojim nadimkom, pa se više i ne odazivaš kad te nazovu pravim imenom. Sa novim gradom. Sa pesmom, sa knjigom, dragom osobom. Sroditi se sa srećom, ali i sa tugom. Sa novim poslom, sa svojim životom i ulogom koju igraš u njemu. Sa ljudima i stvarima koje su ti drage, bliske, kao da su ti rod rođeni. Najbolji prijatelji. One koje poznaješ u dušu.
- Jel bre Cile, što ne prodaš taj krš od kola, već 20 godina ga voziš. A imaš pare, fala bogu, možeš da kupiš nova kad hoćeš.
- Eto vidiš, ne mogu. Srodio sam se sa njima, kao da su mi rod rođeni. Ne bih ih menjao ni za koje pare. Pa bre , znam ih kako dišu!
