
Čudna pojava da se realni životni standard razlikuje od onoga kako mi vidimo jedni druge.
Čuvena priča, "narod kuka da nema pare, a lepo se živi"!
Ovo iskrivljenje nastaje zbog idiotske sklonosti Srba da se šlihtaju i naj nebitnijim gostima na ovom svetu. Nema veze što se duguje rata za stan, što dete nema mesečnu za ovaj mesec, što si sjebao auto, pa biciklu, pa patike, i sad na rukama ideš na posao! Za pijanog Miću iz komšiluka mora uvek da bude i da pojede i da popije, pa još i za taksi da mu daš, greota da čovek ide kući peške po ovoj hladnoći!!!
Najkrvavije je to, što će kod ljudi koji su korisnici ovog bagovanja to proizvesti suprotan efekat u vidu prozivanja ljudi koji su ga počastili...
Mile: Ženooooo, otvaraj to vino da popije poštar nešto!!
Poštar: Ne mogu, gospodine, zaista žurim, imam još pola reona da obiđem!
Mileva: Mile, to nam je vino što si kupio kad se Mihajlo rodio, da otvoriš kad napuni 18 godina?!!
Mile: Ajde, ajde ne možeš meni opomene za struju da doneseš a da ne popiješ nešto...
Ženo, ne ije govana, nego otaraj to, nećeš valjda da se brukamo pred čovekom!!!
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.