
Ako su kojim slučajem to neki obični ljudi, koji su došli kod nas da sklope neki posao, održe neki seminar, obiđu neko kulturno dešavanje, a ne ona vrsta divljaka koja se okuplja po Guči i Egzitu, onda je san svakog prosečnog Srbina da napije tog lika od jedne čaše šljive i plus da ga natera da uđe u kolo. Čisto da zna gde je došo.
D: "Milutine, došo nam neki Francuz u firmu da održi neki seminar."
M: "Pa jel ste ga napili?"
D: "Normalno, olešio se ko letva od jedne čaške. Onda je odigrao i jedno Emčino za svaki slučaj. Kreč!"
M: "Tako je, Dobrivoje, Srbine najveći!"
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.
Иста прича кад пређемо преко! :)