Stub Srbije. Osnivač, graditelj, hranitelj i oslobodilac. Krvario je u svim ratovima i svojim kostima popločavao put do boljeg života. Polako izumire zahvaljujući moralnim čudovištima koji ga, nesvesni njegovog značaja, uporno guše i truju. A kada nestane? Šta onda? Ko će da nas hrani? Ko će da nas brani?
Budimo ponosni na naše pretke kojima se ceo svet divio, ne pljujmo po njihovim delima i trudimo se dar bar malo budemo poput njih- ljudi između noža i žita, zemlje i neba, stvarnosti i mašte...
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.
amin+
Moj je predak dao svoje kosti u Aprilskom ratu, bio u logoru Stalag IX C I nije se vratio...I koliko vidim boli koga u ovoj državi qurac za to, jer se vise priča o žrtvama političkih razmirica, nego o onima koji su u rat pošli iz patriotskih pobuda da se bore protiv Nemaca I da popravljaju sranja koje jer Kralj I Simović započeo...Prvo Četnici I Partizani, a za narodnog vojnika koga su poslali ko pile na klanje, pa posle spakovali kofere I pobegli boli briga...A sad banuj...