Slanje paketa, pisama, dokumenata, novca, lekova, tehnike, stočne đubriva, traktorskih delova, studentske hrane i čistog veša međugradskim linijama autobusa.
Glavni monopolisti, zbog kojih DHL ne može da zaživi u srbiji, su šoferi autobusa.
Kao novčana naknada za uslugu daje se dobrovoljni prilog, po sistemu "keš u ruke".
Poput nepisanog pravila postoji i nepisani cenovnik ovih usluga, a najniža moguća taksa je ekvivalentna ceni dva piva u staničnoj kafani (nemojte se nuditi da sami platite piće - majstori ne piju dok voze).
- Majstore, el može ovoj do Beograd? Prima Lazić Žitomir.
- Aj, daj!
- Kolko treba majstore?
- Ma kolko daš, samo da ne bude bruka...
(svaka sličnost sa događajima i ličnostima iz stvarnog života je slučajna)
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
najjace je kad mu kazes da ce da plati ovaj sto prima posiljku...odma teleca faca
Ahahahaha.... Bravissimo!
+ A ovo da ne piju dok voze u to nisam uvek siguran. Ranije dok sam putovao za Kg cesce, majstori su znali da stanu i kupe nekoliko piva za usput. Ali dobro, bilo je leto pa to ispari...
ma to kao ne piju...
Original! :) +
+++++++