
Nešto čemu se Srbi više raduju, nego hleba da jedu, jer ne vole mnogo ono što bi se nazvalo "civilizovana diskusija". U normalnim situacijama, ako već nema druge nego da se sagovornik mora nadvladati, to se čini na udarce (argumentima). Međutim, kod Srba, svaki razgovor sa suprotstavljenim stavovima se ubrzo pretvara u žučnu raspravu, a još brže i u svađu, a propisi Prave srpske svađe glase da protivnik mora biti oboren- treba ga dokusuriti verbalnim nokautom. Drugog nema- eventualna šteta je nebitna. Pobednik jednostavno mora videti kako se sagovornik slama.
Žena: Dragi, možeš li molim te da izneseš smeće?
Muž: Hajde, sačekaj da mi se završi poluvreme...
Žena: Ali dragi, usmrde mi se kuhinja...
Muž: Dobro bre, ženo, još 10 minuta.
Žena: Jaooo meniii... Da sam se udala za onog Pribićevića, znaš šta? Sada bih bila supruga doktora nauka!
(Muž ignoriše)
Žena: A i imao je veću kitu nego ti!
Muž (cinično): A tako!? Samo da znaš, i tvoja sestra mi mnogo radije daje!
(izbacivanje televizora kroz prozor, šamaranje, leteći tanjiri, zvanje hitne pomoći,...)
Par dana kasnije
Kum: ...I to ti je rekla?
Muž: Da, i ja njoj onda kažem za njenu sestru, kako mi radije daje...
Kum: E, alal ti vera, neka si joj rekao!
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
odlicna... svidja mi se primer...