
Upitna rečenica koja se po "en-ti" put može čuti u svakodnevnoj konverzaciji ljudi od 7 do 107 godina. Zapravo, ona se izgovara kada ne znamo šta ćemo da kažemo, a red je nešto da se kaže, tj. prilikom bilo kog (slučajnog) susreta sa osobom koju poznajemo.
Pažljivom analizom dolazim do interesantnog otkrića, "eureka" je u tome što osoba koja uputi tu rečenicu zapravo i ne sluša šta će saučesnik u konverzaciji reći/odgovoriti na to. Napominjem još i to da se često može naći u kombinaciji sa upitnom rečenicom "De si?".
A- Oooo de si, šta ima?
B- Evo jebem ti mater malo.
A- E važi, vidimo se..
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Eo blea. +