Pitanje koje može izazvati mnoge nesporazume i čak i sukobe.
Uviđaju se tri različita značenja istog pitanja.
- Šta si to pojeo?
- Šta si to pojao?
- Šta si to koristio po i jo?
Za ovo treće možemo zahvaliti samo jedinstvenom spletu okolnosti na ovom mjestu i u onom vremenu i programskoj šemi tadašnjih televizija. Nije da nas nijesu zanimala haška suđenja, ali kakav su djeca imala izbor nego da nauče značenje te dvije riječi i da ih koriste kroz sprdnju. A šta su mogli stari bez da odma to sasijecaju u korijenu iz straha od jezičke, kulturološke i svake druge rumenizacije dječijih lica.
Štrajk glađu u jednom od rudnika. Svi koji smo takve štrajkove prošli, znamo da su disciplina i istrajnost ključni. Niko ne želi da bude onaj koji je krijući jeo. Uostalom, svak se sjeća one priče ''Kašika'' i onog momka što umrije od gladi. A bolje i to nego da jedeš krijući, pa da poslije sramota pojede tebe.
Ljuboslav čuje pjevušenje u jednom ćošku. Muzika pomaže. Skrene misao i odvede na neko ljepše mjesto, svima različito, svima isto prijatno. Osim onom liku što spava. Dinamit mu onomad nakrnjio sluh. Ljuboslavu i ime govori da voli slavuje, pa i ne čudi što onako mršav i izgladnio prilazi izvoru zvuka:
'' Šta s' to pojo? ''
'' Ko to jede tamo, dogovor je dogovor?! ''
'' Šta ti ja albanac, majkuti?! ''
Rudokop se urušava. Kineski scenario. Uslovi vlasnika zadovoljeni.
