
Predstavlja više zaključnu nego upitnu rečenicu. Sagovorniku prvo izdeklamujemo sve neželjene efekte koje može izazvati njegovo ponašanje, a na kraju toga mu serviramo ovu rečenicu. Dok je izgovaramo nismo ljuti niti besni, a svrha svega je da osoba kojoj je ovo namenjeno odustane od svoje zle i podle namere i našu priču shvati kao dobronameran savet za svoj opstanak.
(klinac, nafuran, pun samopouzdanja zbog mase drugova koji stoje iza njega, prilazi očigledno jačem tipu i govori)
-Ej ti, šta me gledaš tako retardirano, jel hoćeš gužvu, a? a? Slomiću te breee..
-Jao, slušaj klinac 'vako... Nemoj da mi se tu kurciraš jer ću te jednom rukom podići, a drugom šamarati... Kasnije ću igrati Čoček po tvojim rebrima dok me ti moliš da završim što pre kako bi se na vreme vratio kući da gledaš Teletabise....
I šta ti to treba? Ajde bolje idi tamo i nemoj da se nastavljaš sa mnom...
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Retorsko pitanje, takoreći. +
Može i tako da se kaže. :)
hvala
Реторичко, мислим да је правилно...
+
Hvala na sugestiji :)