
Žena rođena između 1944 i 1948, u intervalu najveće ljubavi srpskog življa prema drugu Josifu, svetskom vođi svih vođa revolucija širom sveta.
Zajebana za ceo život i to samo nekoliko minuta posle prvih udaha, sa druge strane vakcinisana protiv svih mogićih političkih i ideoloških bolesti. Zajebana jedanput i nikada više.
*Oktobar 1946. presrećni drug i drugarica sa novorođenom devojčicom u rukama*
- Drugarice, ovo je drugi po redu moj najsrećniji dan u životu, odmah posle onog kad smo pobedili u narodnooslobodilačkoj borbi. Kako ćemo zvati naše dete? Radinka, Jugoslava, Mašinka... ne ne čekaj, neka bude Staljinka!
*Dvehiljde i neka, Staljinka se vrzma po gajbi, dolazi joj sin*
- E, kevo, rešio sam da se učlanim u stranku i podržim...
- Sine, nemoj da ti keva jebe mater, ako to uradiš ima da te izbacim iz kuće i da te se odreknem preko novina.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.