Muško:
Uvek je napred, što bliže šoferu, sedi brkovi, brada i obrve odlikuju ovog gospodina izrabljenog lica, krvavih očiju od nespavanja i tužnog pogleda punog sete jer je upravo ustanovio da je penziju spičkao na crni luk i krompir. Ceo život se vuče po Gradskom Saobraćajnom jer nikada nije uspevao da sakupi dovoljno za polovnog Fiću jer je tada bilo neko bolje vreme i mogao je da ždere po kafanicama kad je hteo. Još uvek radi na crno jer ne može drugačije da iznese teret porodice (svoju gospođa babu, nezaposlenog sina, snaju koja radi kao čistačica i troje unučadi).
Žensko:
Uvek je pozadi jer je navikla da se vozi ko gospođa, samo što je taksi zamenila busevima, tramvajima i trolama. Prepoznaje se po kariranom-mast hev-cegeru iz kojeg viri 100 grama mlevenog mesa sa Kalenića. Uglavnom je nafarbana u ljubičastu, crvenu ili neku drugu drečavu boju (ili se jednostavno ne stidi svojih godina i bezbrižno pušta svoje sede da lelujaju okolo i plaše današnju mladež), sin joj je večiti student koga izdržava od bedne penzijice, muž joj je ili alkos ili je bio mnogo dobar čovek pa je umro pre dvajes' godina od srčane kapi.
really, really sad...
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.