
Zajebantski prilazak ribi na ulici. Fora je prići nekoj devojci kao da je znaš, lupiti neko ime, koje 99% neće biti njeno, i krenuti neku spiku.
- Vidi onu malu kakva je sisata...
- Ček, gle sad. Ej Konstadinka, đes bre ti. Sto godina, pero ti jebem.
- Ali ja nisam Konst... Kontas... Ja sam Marija.
- Jao pomešao sam te sa nekim. Ja sam Miloš i odveo bih te na piće...
- Pa misim, može evo ti moj broj.
- Hvala, vidimo se.
- Au brate, al te ukenjalo. Dal da ja probam?
- Ma probaj matori. Divi onu preplanulu.
- Ej Milice, gde si bre.
- Zdravo ti, mali ružni. Da li se mi znamo? Kako znaš moje ime ?
- Pa ne znamo se, znaš...
- A manijak. Upomoć, manijak!
- Ajde beži u kurac, i ti i piće i gde baš smislih ime svake treće devojke.
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.
hahahahahahhahaa