
Kada se propudiš u po' noći i da ne probudiš ostale šunjaš se do WCa, otvaraš vrata rukom i potpomažeš nogom da ne škripi, obično ostaviš ugašeno svijetlo i kreneš da pišaš u WC šolju ali ne na normalan način nego nišaniš da zaobiđeš sredinu WC šolje da ne bi brčkalo i pravilo iritantnu buku nego pišaš okolo ali ne van šolje.
Kada je mrak i ne smiješ upaliti svijetlo zbog drugih ili nema struje, stealth pišanje dobija sasvim novu dimenziju: zatvoriš oči i moliš se da ne brčka. Kada ipak pogodiš i čuje se, osjećaš se ko kreten. Nema goreg osjećaja.
Inspirisano tehnikom Sema Fišera.
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.
svaku noć...ali svaku. već sam profi u ovome. +
http://vukajlija.com/tacka-najmanjeg-odbijanja/59918 to je to :) +