
Mantija popova.
Završio bogosloviju. Težak fakultet. Trebalo je naučiti sve svece, sve molitve i druge brzalice, običaje i kad je koji post. Naravno, sve to ima svoju cenu - oćelavio, usukao se, osedeo i ostario. Jednom rečju, blago propao.
No, to stanje je samo privremeno, dok ne dobije posao u struci. Nakon asketskog školovanja, verskog suzdržavanja i odricanja, opstinencije, sledi raskalašan, gospodski život prosečnog sveštenika. Sve odricanja treba nadoknaditi uživanjem u lovi i neradničkim životom. Dobro, možda preterujem - treba ponekad otpevati Aleluja i Gospodin pomiluj, malo zavrteti kandilom i preseći koji slavski kolač...
No, da se vratimo mantiji. Pa, jednostavno je... Kad se zaposlio, nabavio je mantiju, iliti svešteničku odoru, koja je na početku visila sa svih strana i vukla se po zemlji. Po koji put dešavalo se i da se saplete o istu. No kako je vreme prolazilo, a grešnici dolazili da okaju dušu davajući izvesne svote novca "na ikone", menjale su se i telesne proporcije "Božijeg islednika". Mantija nije rasla, ali je rastao stomak, drugi delovi tela, kao i guta... Relativistički posmatrano, mantija se smanjivala u odnosu na veličinu tela. Okratila se, i počela da STEŽE.
Amin
- Milunka, vražja ženo, jesam li ti lepo rekao da mi ne pereš mantiju na 100°C?!
- Nisam, Stanislave, tako mi Boga!
- Nemoj da se kuneš u Boga i lažeš - to je greh! Bože oprosti joj, ne zna šta govori. Moram sad otkopčati još jedno dugme, mnogo me steže...
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.
Može, Vejv :D
+
Hvala, Daki, da mi nije tebe, ne bi imao ko da me pohvali... :)