
Ne bi se reklo. Rekao bi ti, ali je suviše oštro ili neprimereno situaciji u kojoj to treba da učiniš. Rečenički amortizer, govorni ekvivalent pederskog smajlija.
A: Vidite gospodine B, Vaše tvrdnje su krajnje neargumentovane. Naivno pristupate jednom nadasve kompleksnom problemu. Ne može se jedan dokument tog obima sažeti u par rečenica kako Vi to činite.
B: Nažalost, moram da izrazim svoje neslaganje gospodine A. Što bi se reklo - jedi govna.
Речи након којих следи нека, више позната мисао, изрека или пословица. Мада, данас се од омладине често може чути и нека будалаштина након горе наведеног.
-Шта ти је човече?
-Ма не питај, имам упалу мишића.
-Па само тренирај! Што би се рекло, клин се клином избија.
_____________
-Где си? Што шапућеш?
-Ево ме код ђевојке. Што би се рекло, треба да заријем.
-Аха, аха... само цепај! Чујемо се.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.