
Često postavljeno pitanje u neobaveznom razgovoru dveju prosvetnih radnica na privremenom radu u školi za odrasle.
- Mico! Micoooo!
- Šta se dereš fukso bre?
- Dođi 'vamo kod mene, sa' će vinjačić da stigne.
- Kako si znala da ću doći?
- Reče mi Gazda da imaš pauzu kad i ja, da ti nešto ispričam...
- Hajde, taman da se malo izujem, otekle mi noge od stajanja...
- E, što mi danas došao jedan, slatkiš pravi! Ima skoro čet'ri banke, a još nevin! Sve sam morala da mu polako objašnjavam, par stvari i po triput...
- Šta, glupav pa ne kapira?
- Ma jok, stidljivko, bilo ga sramota što ništa ne zna, a talentovan prirodno, ko Matijevićeva posebna...
- Što ga andragoguješ?
- ?
- Ma samo uzmeš kintu, lizneš mu ga dvaput i gotovo, nikad slađa lova...
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
javio njegovu obrisao, isto bila lepa+
obrisaću i ja ovu, napisao sam je samo zbog njega :)
Ova je odlična...poučna pre svega...
Šta znači ovo, da definišem i ja? Vidim sva kul deca to rade. +
Ja nidam kul Kashof...jul je kul i gej je okej...
nit sam okej nit sam kul...
Ne budi prestrog prema sebi, havijo, nisi ni ti losxh