
Šta se praviš glupim, dečko? Znaš šta hoću i šta treba, a ti vrtiš tu ko kiša oko Kragujevca.
Rano jutro, pola 7, razgovor između supružnika:
- Eno ga komša Milovan, reci da nisam tu.
- A šta ga izbegavaš?
- Dolazi na jutarnju kapljicu.
- Na šta?
- Ajde, nisam tu.
.
.
.
Rano juro pola 7, razgovor između komšija:
- Dobro jutro, komšinice, jel ti muž kod kuće?
- Nije, komšija.
- A ništa. Sačekaću ga.
- Da li ste za kafu?
- Ne.
- Čaj?
- Neee?!?
- Možda, neki sokić?
- Jok.
- Imam slatko od kupina, mama poslala.
- Amaan, ženo!
- Rakija?
- Što pitaš jel umro, kad vidiš sanduk?
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
Skroz na mestu
Komšija Milovan u pola 7? sabajle?
+