Šta se praviš glupim, dečko? Znaš šta hoću i šta treba, a ti vrtiš tu ko kiša oko Kragujevca.
Rano jutro, pola 7, razgovor između supružnika:
- Eno ga komša Milovan, reci da nisam tu.
- A šta ga izbegavaš?
- Dolazi na jutarnju kapljicu.
- Na šta?
- Ajde, nisam tu.
.
.
.
Rano juro pola 7, razgovor između komšija:
- Dobro jutro, komšinice, jel ti muž kod kuće?
- Nije, komšija.
- A ništa. Sačekaću ga.
- Da li ste za kafu?
- Ne.
- Čaj?
- Neee?!?
- Možda, neki sokić?
- Jok.
- Imam slatko od kupina, mama poslala.
- Amaan, ženo!
- Rakija?
- Što pitaš jel umro, kad vidiš sanduk?
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Skroz na mestu
Komšija Milovan u pola 7? sabajle?
+