
Pitanje koje roditelji u stanju šoka i zaprepaštenja postavljaju kad se vratiš kući ranije nego što te očekuju.
- E, odo' ja napolje.
- Okej, kad se vraćaš?
- Nemam pojma, kad se raziđemo. Ne čekajte me.
Tri sata kasnije.
Tata (s vrata pita): Što si došao tako rano?! (lice okićeno iznenađenjem i blagim užasom)
- Ma, sranje bilo, svi nešto sjebani, umorni, smor.
Mama: Otkud ti tako rano? Pa, tek je pola dvanaest? (unezveren pogled) Je li sve u redu?
- U redu je, bre. Idem da spavam.
Maloletni brat: Ti došao ranije? (čuđenje)
- Idite, bre, u kurac! Sad treba da vam se pravdam kad dođem u normalno vreme kući?! Šta vi radite dok mene nema?
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
I mene isto. Ne mogu k'o ljudi da se čude što me nema. +