Onaj koji se usudi da se suprotstavi neprikosnovenom autoritetu, na kraju mora da najebe. Nebitno ko je dotični autoritet, kolika je njegova snaga i samoproklamovana vrlina, samo je jedan način da se osvojeni položaj i zadrži.
Poreklom iz stare basne u kojoj je vuk postao svetac, ali kada je naišao na jato gusaka nije mogao da odoli da zadavi i pojede debelog gusana. Upitan 'Zašto, pobogu, pa ti si svetac', odgovorio je lakonski 'A što on šiče (gače) na sveca?'...
SFRJ, 50-ih:
- Tito, kakav je on demokratski vođa, sve svoje protivnike poslao u zatvor i u logore, ne smeš jednu reč da kažeš...
- Naravno da smeš... do mile volje možeš da pričaš na Golom, tamo im baš jedan takav fali.
SRJ, 90-ih:
- Milošević, pa taj nas u rat uveo, nemamo leba da jedemo, kriza, sankcije, sve je to zbog njega...
- Mnogo ti pričaš... a tek ćeš da pričaš sa još jednom rupom na glavi.
S, 2010-ih:
- Vučić, mamu mu jebem, samo se hvali kako hapsi, a nikako ove svoje malo da pročešlja, taj bi novi despot da bude...
- Ne diraj nam Vučića, blasfemičaru! Sad ćemo i tebe da prekontrolišemo malo, sigurno nisi čist čim se buniš.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
bolje da ćutiš i ne pričaš ništa
+++