
Uglavnom zahvata pripadnike starijih populacija, ali mogu se primetiti i neki primerci mlađih naraštaja. Najčešći slučajevi kada se može primetiti ovaj strah je uglavnom u jutarnjim časovima, ali i u časovima kada se veći broj ljudi vraća sa posla. Ove osobe se uglavnom nalaze na samim vratima autobusa. Sasvim je nebitno da li će putovati jednu ili više stanica u njima se javlja strah da ukoliko se pomere ka sredini autobusa neće izaći iz istog na stanici na kojoj treba da izađu. Zato, možemo primeti da prilikom najvećih gužvi sredina autobusa je delimično prazna ili potpuno.
- Izvinite gospodjo, da li možete da se pomerite malo napred?
- Silazim ja sinko još malo.
- Razumem ja Vas, ali sredina je prazna. Ne mogu svi ljudi da uđu.
Glas iz pozadine.
-Ajde bre napred se pomerite. Sredina je prazna.
- Jel' čujete gospodjo?
- Čujem, ali ja silazim na sledećoj stanici.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.