
To možemo da natrljamo na nos naloženoj buržujskoj deci iz kraja koji idu privatnu školu.
Buržuj1:"Ćao, ee gde si se upisao?"
Ja:"Grafička."
Buržuj1:"Jao, pa ja sam se upisao u "Ruđer Bošković", jako divan nastavni plan i odnos sa decom tamo imaju."
Ja:"Boli me kurac."
Buržuj1:"Kako ne shvataš da ti je školovanje primarna stvar i da moraš što potpunije obrazovanje da dobiješ?!"
Ja:"Znaš šta, mi štrajkujemo i ne idemo u školu, a jebi se i ti i Ruđer i 'ajde pravac u školu da ne zakasniš na prvi čas u toj tvojoj modernoj skupocenoj školi."
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
Primer je čista izmišljotina, ne idem u grafičku, ne poznajem nijednog buržuja.
Hahahaha, kakav si ti zavidnik.
Ne zavidim. Idem u običnu ekonomsku školu i nikada ne bih išao u tu "tatin sin" školu, gde je sve na mufte, pa i kada dođe do dela života kada to ne može oni će nastaviti tako. Nabijem ih.