
finansirani od strane cije i vatikana, strani plaćenici upadaju u tuđi sistem sa cilejm da izvuku sto više informacija koje će iskoristiti da načisto polude narod.
osonovane sumnje da je neko strani plaćenik postoje u 3 slučaja:
1. osoba se ponaša previse učtivo (recimo, oni sto vam otvore vrata, pa vas još i puste da prođete prvi.)
2. osoba govori engleskim jezikom
3. osoba nešto radi, ne-znam-ti-ni-ja-šta, a ne dobijau pare za to
*kada izgovarate ovaj izraz, preko je potrebno da vam oči čkilje
očiti je primer – vukajlija.
tu neki izvesni moderatori, administatori, bar deset njih (!). valja brisati, pisati, čitati, kačiti, odgovarati, programirati, uređivati, procenjivati... i to dan-noć, jer, bogu hvala, posla na sve strane. a na sajtu – niti jedna jedina reklama! ma, da niste, vi neki strani plaćenici, je li!!
Uposlenici stranih kompanija u zemlji. Domaći izdajnici nisu ni približno toliko plaćeni.
Ljudi koji preživljavaju od humanitarne pomoći iz inostranstva.
Они што не пљују на под. Ти су понајвише сумњиви.
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.