
finansirani od strane cije i vatikana, strani plaćenici upadaju u tuđi sistem sa cilejm da izvuku sto više informacija koje će iskoristiti da načisto polude narod.
osonovane sumnje da je neko strani plaćenik postoje u 3 slučaja:
1. osoba se ponaša previse učtivo (recimo, oni sto vam otvore vrata, pa vas još i puste da prođete prvi.)
2. osoba govori engleskim jezikom
3. osoba nešto radi, ne-znam-ti-ni-ja-šta, a ne dobijau pare za to
*kada izgovarate ovaj izraz, preko je potrebno da vam oči čkilje
očiti je primer – vukajlija.
tu neki izvesni moderatori, administatori, bar deset njih (!). valja brisati, pisati, čitati, kačiti, odgovarati, programirati, uređivati, procenjivati... i to dan-noć, jer, bogu hvala, posla na sve strane. a na sajtu – niti jedna jedina reklama! ma, da niste, vi neki strani plaćenici, je li!!
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.