Prijava
  1.    

    Stručna praksa učenika tehničke škole

    Obrazovna aktivnost sa ciljem sticanja praktičnih znanja i kompetencija u oblasti tehnike u korporativnom okruženju. U realnosti, sinonim za još jednu turu ubijanja duha iskušenika iz kluba prvih monaha zvanog tehnička škola.
    Poznato je kakav je humor u tehničkoj školi, a na praksi je to sve slično, samo još malo izvitopereno duhom neiživljenih "majstora", potporučnika jagnjećih brigada i jebača u penziji. Nema bojazni da će se nešto korisno naučiti tokom prakse, što je automatski čini usklađenom sa školskim planom i programom

    Ponedeljak, Odeljenje održavanja
    Prisutni: učenik 1, učenik 2, majstori Đota, Stojkec i Dragan. Đota šrafcigerom čisti nokte, Stojkec čita novine, a Dragan gleda u jednu tačku. Sa šuštave radio-stanice dopire Sinanov rif. Na zidovima nabubrela Samanta Foks, požuteli kalendar TV revije sa Vesnom Zmijanac i Zvezdin poster iz 1991.
    Stojkec: E, pazi ovo: porno zvezda imala seks-maraton sa 390 ljudi u pet dana!
    Đota (odlaže šrafciger): U jebote, koliko je to metara...
    Stojkec: Pa, evo računaj, ako je prosek dvajes santima..
    Đota: I, pretera ga sad.
    Stojkec: Šta se brecaš!
    Đota: Ma, mnogo.
    Stojkec: Ko priznaje, pola mu se.. prašta. Opa.. Dobro, kaži ga 18. Da pomnožimo i podelimo...
    Đota: Pi, i dalje ne radi telefon. Klinci, aj do kujne, poručite nam po jednu gorču, al' nek' donese Jaca. Joj što volim kad se provlači ovuda, a ja se pripnem uz ono čvrsto dupence, kao tesno nam, hehe.
    Stojkec: Idi bre, Đota, mož' ćerka da ti bude!
    Đota: Može, ali neće, hehe!
    Dragan (odjednom poskače i udara rukom o sto): Samo bre o seksu mislite vas dvojica, a ozonski omotač što se sjebo, a država u buli, a firma što je ukinula topli obrok, a što me Cana ostavila!? Samo seks, jeb'o vas on!
    (kratak tajac, Dragan uzima torbu sa alatom i izlazi)
    Stojkec: Znači kaži ga 18...
    (učenici odlaze)

    Utorak Prisutni pređašnji, osim Dragana. Ista konstelacija. Na stolu tegle sa medom i orasima.
    Stojkec: Nego, momci, jebete li šta?
    Učenik 1: Hihi, pa, ono...
    Učenik 2: Mi..
    Stojkec: Kol'ko imate godina?
    Učenik1: On šesnaest, a ja šesnaest i po.
    Stojkec: Pripazi se ti, hehe!
    Đota: (prstima dohvata orahovo jezgro iz tegle) Ihiii, mljac, mljac, ja sam sa šesnaest već lupao recke po Donjim Lagama. A vi samo škola, kompijuteri, klinac-palac.
    Stojkec: 'Aj sad čas do pekare, donesite dva sa mesom i jedan reš sa sirom za Dragana, saće on iz pogona. Ode sam, šta ćeš, voli on sam da radi, takav je, individualac. A i neurozan je nešto ovih dana. 'Ajde to, pa polako kući, dobri ste bili, pa ćemo vam sutra pokazati našu trafo stanicu.
    (učenici odlaze)

    *
    Sreda, prisutni pređašnji. Ista konstelacija, tegle na stolu poluprazne
    Stojkec (zatvara novine): Đota, šta misliš da napravimo mi ukrštene reči. Ali bezobrazne!
    Đota: 'Ajde. Evo ja dajem prvu reč, ali ta mora da stoji uspravno... Hahaha
    Stojkec: Ahahaha, tako je, majstor-Đoto.
    Učenik1: Ovaj, majstore, možete da nam pokažete onu trafo stanicu?
    Đota: Ajde, kad si navalio... Dođite 'vamo.. Vidite onde iza one zgrade na kraju staze. E, to ti je naša trafo-stanica od trijes kilovolti. 'Aj sad skočite do kujne i naručite nam po jednu..
    Učenik 1: ...gorču...
    Učenik 2: ...ali da donese Jaca.
    Stojkec: Vidi klinare, što brzo uče. Alal vera, biće od vas majstori jednog dana!