
Obrok koji je na meniju uglavno pri kraju nedelje ili meseca kad para više nema, a bonovi za menzu isteknu. Sastoji se od nespojivih namirnica, a žrtva (student) ih guta tešeći se mišlju da se to sve ionako u stomaku sjedinjuje u jedno!
-Šta ćemo danas za ručak?
-Nemam pojma. Ja nem' kinte.. a frižider je prazan...
-Uf.. pa ništa, da smućkamo nešto, a?
-Pa, 'ajde.. Imam ja one žitarice sa medom od pre mesec dana!
-E, imam i ja makarone! Šta misliš da to pomešamo???
-U, cool! Imamo vegetu, to ćemo preko, i ovu kašičicu ulja... hmmm.... a ovaj jogurt, koliko dugo stoji ovde?
-Ma, ne fali mu ništa, sipaj! e, evo ga i kečap!
-Tih, što če da se jede!!!
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Studenti znaju!
sentimentalnost ništa lično.
ortak jeo senf i leb dva dana! heheh +
Ja sam jeo majoneza i ljeba dvije neđelje, a nisam bio student tada :D