U svakom domu, na svakom spratu, ima hodnik. Odnosno govornica. Mesta su uglavnom rezervisana, a u kasnim ponoćnim satima hodnici sablasno odzvanjaju: " Bebooo....", "Mačkiceee", "Ljubim te, bubili moj".
Lik izlazi iz sobe, glupo mu je da pred cimerom priča sa curom o tome kako će sutra da ide s njom u "Mango" da ona kupi cipele.
"E, bubili, saček...samo da izađem..." - odlazi do prvog ćoška - " E. srećice, pa naravno da ćemo da..."
- E, majstore, ovde je zauzeto, idi vidi tamo kod tetkica u ćošak.
"
