Jednostavno nisu takve, ma koliko god ti imao dobru sliku u glavi. Moraš da se prilagodiš da bi bilo šta uradio (čitaj jebao).
Prilaziš devojci i počinješ priču:
Ti: Cao ja sam Slobodan, sviram gitaru i saksofon, slušam džez, bavim se jahanjem, crtam, a omiljeni pisac mi je Dostojevski. ( u glavi već zamišljam scenu kako se skida i viče "oplodi me lepi moj").
Ona: Aha....( sa pogledom punim čudjenja, sprema se da ode)
Ti: (Iznenadjen, ali se ne predaješ) Aaaa zajebo sam te zar ne? Ma treniram fudbal i vozim mecku. Priznaj da si nasela.
Ona: Heheheh, pa bas si caki. (nakon toga petominutni razgovor nakon kojeg sledi opštenje)
Pouka priče: Jednostavno moraš da zanemariš neke stvari i principe da bi jebao
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Zavisi kakvoj devojci prilazis, naravno da quartz-ika ne mari za Dostojevskog, da ne kazem Tolstojevskog...
Hm......voleo bi da gresim, al 90% slucajeva se pokazalo pozitivno na definiciju. ;)