Prijava
  1.    

    subjektivna objektivnost

    Zapravo jedina vrsta objektivnosti koja postoji na ovom svetu.
    Pošto je život stvar perspektive, a perspektivu odredjuje subjekat i njegova percepcija kroz prizmu čula, koja se potom obradi (da ne kažem izmeni) nizom hemijskih procesa-
    Da li je časa polu puna ili polu prazna, da li je pao ili ga je profesor obroio, da li je košulja plava ili je sa podignutom kragnom, da li je spavao sa devojkom ili je vodio ljubav?

    ... Objektivnost je ustvari subjektivnost koja se poklapa sa većinom...
    Lako je biti objektivan kada te pitaju sta vidiš na površini slike. Gledanjem u dubinu, ili iznošenjem mišljenja da li ti se svidja ili ne, ta ista subjektivna objektivnost gubi podršku većine i postaje subjektivnost...

    Sto duže se u mozgu vuče, procenat poklapanja objektivnosti dva subjekta opada.

    -Momci vidim pije se koka-kola zero...
    -Ne, ne pije se srećo, pijemo koka-kolu.
    -Na boci pise koka-kola zero...
    -Pa onda su koka-kolu sipali u pogrešnu bocu.
    -Aha...
    -Ha! Vidi ti nju. Dušo, što onda ti ne probaš, a? Ups, zaboravio sam, ne možeš jer nemaš usta! (hahaha)
    Epa dok mi pijemo koka-kolu, idi gledaj u sunce il', ne znam, tako nešto. -Da da, gledaj u sunce il' tako nešto! Hahahi!

    (Subjektivnost na delu... ili možda objektivnost? ...Zavisi ko sa kim priča.)