
1. Najčešća vrsta razgovora kod omladine, a posebno onih koji su odrasli 90tih godina na brdovitom Balkanu. U nedostatku obdaništa, igraonica, škole kao odgojne institucije, omladina jednostavno nema mogućnost razvijanja intelektualne diskusije, pa pribjegava šupljoj priči ili šupljaku.
2. Razgovor koji u većini slučajeva opušta sudionike, a glavne osobine razgovora su: mozak na paši, ženske sise, navijačke teme i lovačke priče. Ovaj tip razgovora je razvijen na izletima, na velikom odmoru i uz jutarnju kaficu u lokalnom kafiću u koji izlazimo svaki dan.
3. Prvi maj. Posebna kategorija samog razgovora, svi znate o čemu pričam. Janje/prase se peče, klipače se piju, fudbal stoji pored stola i čeka da se gozba završi. U međuvremenu se razvija paradoksalno dubokoumni razgovor kako je težak život, kako se nema para i kako se puno radi.
Sve u svemu, pive, roštilja i šuplje priče nikad dosta. :)
A: Jesi li vidio one sise?
B: Joj, kakva dojka, pojeo bi je svu odma.
A: Ma nebi je pojeo, već bi grickao pomalo.
* utom dolazi lik C *
C: Jooooj vimena u one starke, jeste vidjeli?
A: Kako zvoni samoo....
itd.
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.