
Seljački bioskop osamdesetih. Tvorevina socrealizma kako bi nedostaci društvenog života tipa bioskop bili lakše podneti. Priča ide ovako: Autobusom lokalnog prevoznika ide se u selo protivnika i odvija se priredba. Obavezni učesnici su zdravičar, folklor, 3 babe pletilje koje pored toga imaju i tačku pevanja u vutarkama, glumačka sekcija, učesnici kviza o setveno žetvenim radovima,... Kad žiri donese odluku obavezno svi trkom do autobusa u nameri da sačuvaju živu glavu. Tepanje je neizbežno kogod da pobedi.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Znanje-Imanje
Sustreti sela
Glavna diskoteka u malom gradu oko koga se nalazi vise sela, i tu se strogo definisanim danom ( kod mene u gradu : petak ) okupe ljudi iz tih sela ( citaj : seljaci ) i tako pomesani sa gradskim ljudima ( citaj : seljacima - da, opet! ) zajedno uzivaju ( citaj : dizu ruke u vis i pevaju mrtvi pijani ) uz najnovije hitove novokomponovane turbo folk muzike.
Ponasanje devojaka ( citaj : seljanki ) je upravo kako im ime kaze - seljacko.