Dileri su posebna sorta ljudi, izgledaju poput običnog građanina, a opet poseduju tipičan mentalitet, sličan onom iz opšte poznate narodne poslovice. Nije im to genetski predodređeno, niti su loši ljudi, već je jednostavno takva priroda posla. Velika konkurencija, problemi sa organima reda i naporna klijentela čine da diler mora da pripisuje nadrealne kvalitete svojoj robi. A opet, pohlepa čini svoje, te im višestruko sečena roba nije ni za kurac.
- Šta ćemo? Oćemo ovu sa Pevca, reče mi Prle da izuva.
- Kurac izuva, osećam da trpa kamilicu, a znaš i sam da seče ds limuntusom.
- Ima i ona Ceračka, Duletova, kaže da je najbolja do sada. A možemo i do Rakovice po onaj hibrid. Čuo sam da šuri.
- Aj, bre, manite se ćorava posla. Svaki diler svoju drogu hvali. Idemo na pivo.
Тај фазон. :)
To bre, idemo na pivo +
Omiljena :)
Aha, cige i kljusad... Inače dobra.
Pre neki dan sam video jednog lerdija kako sedi u bašti, pun sebe,ispija pivo sa ortacima, smeje se i atakuje na sve ribe oko njega. Nosio je šorts za kupanje i majicu sa karlitovim likom, nekako je bio kul :). Bio mi je inspiracija za definiciju srpski gospodin-letnja varijanta.
++
I svaki vukajlijaš svoju defku hvali. ;)
+
Сваки Цига свога хорса хвали, а? :-)