
Učestali izraz roditelja koji se provlači kroz razgovor svake godine na početku septembra. Daje do znanja sinu ili ćerci da su dužni da uče i dobijaju petice jer su njihovi roditelji radili celo leto na skeli da bi zaradili za knjige.
Otac: Epa sine, evo kupio sam ti sve udžbenike. Biologija, hemija, latinski jezik i ova najveća kvantna fizika i psihologija.
Sin: Joj ćale hvala, nisi trebao.
Otac: Znaš kako, ja i tvoja majka smo skupili pare, kupili ti knjige, pribor, platili upis i ti sad trebaš samo da učiš. To je tvoja obaveza niko te ne tera da radiš, čistiš, kuvaš. Da je meni neko mogao ovako da obezbedi sva sredstva ja bi bio doktor nauka. Ajde sad odma u sobu i na učenje neće se sve ove knjige same pročitati.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Sjajno. Iste reci sam i ja slusao od svojih roditelja dok sam bio skolarac +
Sove dve ruke ja sam tebi zaradio za knjige, za leba! Dok si pod mojim krovom...
+