
Najlažljivija prodavnica ikada. Jednom prilikom sam im dao sto dinara i nisu mi dali da ponesem sve. Drugi put, sam doneo kućni sto, jebeš mi mater ako ga nisam vukao dva sata. Ponovo ništa. Onda su mi objasnili da svaki proizvod košta toliko, otud i ime radnje. Kada sam bio donekle srećan što sam otkrio misteriozno poreklo imena radnje doneo sam određen proizvod do kase, rekli su mi da košta 394 dinara. Tako da je ova radnja jebeni paradoks od sto, u bilo kom smislu.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.