Romsko muško ime
- Svemire, dodži kući da ručaš večeru, će ti se 'olade vrišle!
(Scena iz realnog života!)
Ogroman prostor oko nas i naše loptaste naseobine koji nas uči tome koliko smo mali. I kako mu bivamo sve bliži, sve smo više svjesni te istine. Popnem se na vrh svog solitera, i dok vjetar udiše život mom šalu gledam dolje, u ljude, kako hodaju, trče, dišu i žive, svaki sa svojom pričom, stižem do njih milimetarskim pomakom zenice oka, shvatajući koliko su nebitni sa ove visine. Ili kada helikopterom krstarim visoko iznad krovova, lišen ograničenosti asfalta, ivičnjaka, semafora i pješaka, nipodništavajući male ljudske zakone, kao što je saobraćajni, sva glava mi se pretvori u misao o tome koliko su naši sistemi i pravilnici majušni, mikrobni, sa ove tačke gledišta visoko među oblacima... Zatim taj slučaj turističkog puta u svemir, ravno u centar zbivanja, među zvijezde. Zemlja je izgledala kao sve manja lopta, dok nije postala tačka, ne značajnija od ostalih udaljenih oblika postojanja. Kasnije sam izgubio pojam o njenom položaju, sve su mi odavde bile iste...
Po povratku iz svemira, ponovo sam se popeo na vrh jednog od svojih solitera, i popišao se po sirotinji.
Praznoglav tip, pun crnih rupa u sećanju.
I
- Gde si brate, jesi spremam za fudbal?
- Kakav fudbal?
- Pa... Sinoć smo se sa Džonijem dogovorili da igramo, da izbacimo alkohol.
- Da ga nisi sad pomenuo ne bi ni znao da smo ga sreli.
- E, Svemire...
II
- Gde ste momci, kako ste?
- Evo... Šetamo malo, dobro je.
- Zdravo, zdravo. Je l', ko je to?
- Kakav si Svemir, igrao čovek sa nama basket celo leto.
- A, da... Onomad... Znam.
- Znaš ti moj...
Jedino mesto gde englezi jos nisu posadili travu ili popili caj u pet.
Osakaćena konstrukcija ruskog i srpskog ličnog muškog imena - Svetomir, kojom se, iz ne baš utvrđenih i logičnih razloga, naziva kosmos ili vasiona, odnosno univerzum...
Sve nastalo iz nicega.
Iako beskonacan, siri se i dalje u beskonacnost.
Sastavljen od praznog prostora i materije koja je uglavnom prazan prostor.
Protkan silama, gravitacijom, energijom koje se sastoje iz nicega.
Ispunjen vremenom i prostorom koji su relativni.
Itd...itd....
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.