Ko dijete imao sam, kao i svi u kraju, svesku u koju smo lijepili tekstove i slike naših idola. Muški su volili sportiste, ženske pjevače/ice ili glumce. Ja kao veliki esteta i poznavalac pravih vrijednosti volio sam, nikog drugog do Savu Miloševića. Na koricama sveske velikim štampanim slovima pisalo je SAVO MILOŠEVIć (isječeno iz Tempa). Kakva radost je bila kad bi u Žurnalu izašla Savina slika pa makar bila 2 sa 2 cm. Sakupio sam 3 velike sveske i napravio komplet. Tu su bile slike sa svim Savinim imidzima od čudesnog razdeljka do marame. To je bilo neko drugo vrijeme. Više djeci ne trebaju sveska, novine, selotejp, sad djeca imaju internet, dvd, hard disk. Imaju i neke druge idole (Mesi, Tera Patrik). Al Savo je Savo.
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.