
Lagati k'o braća Grim, samo što za razliku od njih koji svoje bajke uvek privedu kraju, ovde je slučaj malo drugačiji, u vidu poguba sa nemogućnošću naziranja istog lovačkim pričama.
- I što nisi došao kući sinoc?
- Pukla nam guma.
- Zar niste išli taksijem?
- Pa da, taksiju pukla guma.
- I onda?
- Onda smo pešačili nazad do grada pošto nije bilo dometa da pozovemo nekog da dodje. Deki se usr'o, ostavio auto u onoj vukojebini.
- Kakav auto, ti reče taksi?
- Pa Deki vozio taksi, taksista bio umoran. Treća smena, znaš kako je...
- A što se on brine za taksi?
- Pa ne znam ja, sentimentalan čovek.
- Dobro. I?
- Ništa, zvali smo Mareta da dodje i donese gumu, al' nije čuo fon.
- A domet?
- Šta domet?
- Pa reče nije ga bilo.
- Pa znaš kako, dolazio on povremeno...
- E, čekaj, stani. Da nisi malo pogubio note?
- Kakve note?
- Pa zasvir'o si, al' nešto ne naslućujem kraj.
- A jebi ga. Uroljali smo se i prespavali u Šonetovom autu.
- Zar nije Dekijev auto?
- Da.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
hehe, kul + :)
Odlično!
I onda je mrmot zavio čokoladu u foliju?
+++
sjajno, ajvare!
Fala, ljudi :)
Hahaha, bravo kralju :)
Sve bolja od bolje. +
Хахаха! Одлично. Подсетило ме на ovo http://www.youtube.com/watch?v=jnDRCXVzcZM :D +++
Taj rad, Sreto, taj rad! hahahahahaha